1.1. Koje pravo je mjerodavno kod utvrđivanja imovine bračnih drugova? Koji kriteriji/pravila se koriste za određivanje mjerodavnog prava? Koje se međunarodne konvencije moraju poštivati u odnosu na pojedine države?

Ukoliko bračni drugovi sami ne odaberu pravo koje uređuje osobnu privatnu imovinu, mjerodavno je pravo koje je na snazi za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice (§ 19, Međunarodnog privatnoga prava IPRG) . Ono odgovara uobičajenom ili, u izostanku istoga, njihovom posljednjem zajedničkom pravu mjerodavnom za osobne odnose (=državljanstvu) pod uvjetom da ga je jedan od bračnih drugova zadržao (§ 18 stavak 1 Z 1 IPRG). U protivnom se primjenjuje zakon države u kojoj oba bračna druga imaju uobčajeno boravište ili, u izostanku istoga, pravo države u kojoj su oboje imali uobičajeno boravište pod uvjetom da ga je jedan od bračnih drugova zadržao (§ 18 stavak 1 Z 2 IPRG). Ukoliko bračni drugovi nisu nikad imali ni zajednički osobni statut ni uobičajeno boravište, primjenjuje se pravo države s kojom oni imaju najbliže odnose (§ 1 IPRG).

1.2. Imaju li bračni drugovi mogućnost odabira mjerodavnog prava? Ako imaju, po kojim se načelima uređuje izbor (primjerice, odabir prava, formalni zahtjevi, retroaktivnost)?

Bračni drugovi imaju mogućnost slobodnog izbora mjerodavnoga prava koje se primjenjuje na njihovu imovinu. Sve dok to nije u suprotnosti s javnim poretkom Austrije (§ 6 IPRG), bračni drugovi nisu ograničeni u svome izboru - izabrano pravo ne mora imati poveznicu s njihovim brakom. Izbor prava mora bti izričit (§ 19 IPRG).

2.1. Opišite opća načela: koja imovina je zajednička (bračna stečevina)? Koja imovina je vlastita imovina bračnog druga?

Zakonski bračnomovinski režim je režim odvojene imovine. Svaki bračni drug zadržava ono što je donio u bračnu zajednicu i postaje jedini vlasnik imovine koju je stekao tijekom braka (§ 1237,Opći austrijski građanski zakonik ABGB). U odnosu na raspolaganje svojom imovinom u načelu bračni drugovi ne podliježu nikakvim ograničenjima i nisu odgovorni za dugove onoga drugoga.

2.2. Postoje li pravne pretpostavke za podjelu imovine?

Ne postoje takve zakonske pretpostavke.

2.3. Trebaju li bračni drugovi utvrditi popis imovine? Ako trebaju, kada i na koji način?

Ne postoji odredba koja propisuje obvezno utvrđivanje popisa imovine.

2.4. Tko je odgovoran za upravljanje imovinom? Tko ima pravo raspolagati imovinom? Može li jedan bračni drug upravljati/raspolagati imovinom samostalno ili je potrebna suglasnost drugoga bračnoga druga (npr. u slučaju raspolaganja zajedničkom nekretninom)? Kakav učinak ima izostanak suglasnosti na valjanost pravnog posla i prigovor prema trećoj osobi?

U načelu bračni drugovi mogu slobodno raspolagati svojom osobnom imovinom tijekom braka. Mogu ograničiti svoju slobodu raspolaganja određenom imovinom dogovorom o zabrani otuđenja i/ili opterećenja imovine u korist drugoga bračnoga druga (§ 364c ABGB). Upis takve zabrane u zemljišne knjige proizvodi pravne učinke prema trećim stranama, te je od tada pa nadalje odnosnim nekretninama moguće raspolagati samo uz suglasnost drugoga bračnog druga.

Kad bračni drugovi steknu zajedničko etažno vlasništvo stana u smislu Zakona o stambenom vlasništvu (WEG), mogu pravom vlasništva i pravom korištenja objekta raspolagati također samo zajedno (§ 13 stavak 4 WEG). Suvlasnički dijelovi nekretnine također mogu biti samo zajednički ograničeni, opterećeni ili podložni ovrsi. Otuđenje dijela vlasništva jednoga bračnog druga mora odobriti drugi bračni drug (§ 13 stavak. 3 WEG). Ukoliko njihov stambeni objekt služi zadovoljenju nasušne potrebe stanovanja barem jednog od bračnih drugova, drugome je zabranjeno da tijekom braka podnese zahtjev za razvrgnuće suvlasnčke zajednice etažnih vlasnika prema § 830 ABGB (§ 13, stavak 6 WEG).

Ukoliko samo jedan bračni drug ima pravo raspolaganja stambenim objektom koji služi udovoljenju nasušne potrebe stanovanja drugoga bračnog druga, ovom prvom je općenito zabranjeno raspolagati njime na štetu drugoga bračnog druga (§ 97 ABGB).

2.5. Jesu li pravni poslovi jednog bračnog druga obvezujući i za drugoga?

Unutar okvira takozvanog činjeničnog stanja (Schlusselgewalt;posjedovanja ključeva stana), onaj bračni drug koji vodi kućanstvo, a nema prihoda ili ima samo niska primanja, može zaključivati one zakonske transakcije u svakodnevnom životu za drugog bračnog druga koje se odnose na kućanstvo i ne prelaze određenu razinu koja odgovara životnom standardu bračnih drugova (§ 96 ABGB). U tom slučaju samo zastupljeni bračni drug postaje ugovorna strana.

2.6. Tko je odgovoran za dugove nastale za vrijeme trajanja braka? Iz koje imovine vjerovnici mogu namiriti svoja potraživanja?

U načelu je svaki bračni drug odgovoran samo za dugove koje je sam napravio. Takozvano čnjenično stanje, opisano pod 2.5., predstavlja izuzetak od ovog pravila.

3.1. Koje odredbe mogu biti promijenjene bračnim ugovorom, a koje ne? Kakvo uređenje imovinskopravnih odnosa mogu odabrati?

Sklapanjem bračnog ugovora bračni drugovi imaju mogućnost dogovora o drugačijem bračnoimovinskome režimu od onoga koji zakonski omogućava odvojenu imovinu. Ne smatraju se svi vlasnički sporazumi bračnim ugovorima - to su samo oni koji uglavnom zamjenjuju njihov pravni režim zajednice imovine i koji su namijenjeni sveobuhvatnom uređenju gospodarskih odnosa bračnih drugova.

Kao alternativne oblike bračnnoimovinskog režima austrijsko pravo omogućuje zajednicu imovine i ugovor o nasljeđivanju. Ipak, bračni drugovi se ne moraju ograničavati na te mogućnosti u svojem izboru bračnoimovnskog režima.

Što se tiče bračnoimovinskog režima, moramo razlikovati dva oblika: pravno nereguliranu zajednicu imovine inter vivos (među živima) i zajednicu imovine mortis causa (za slučaj smrti). Zajednica imovina inter vivos može se urediti kao jedinstvena ili ograničena zajednica imovine. U prvome slučaju se sva donesena i buduća imovina bračnih drugova smatra imovinom bračne zajednice. U drugome je slučaju uključena samo imovina nabrojena u bračnome ugovoru. Bračni drugovi postaju suvlasnici zajednice imovine, njihovi (idealni dijelovi )se utvrđuju sporazumom- u slučaju dvojbe pretpostavlja se da su njihovi udjeli jednaki u veličini. Između bračnih drugova su interno na snazi ograničenja o raspolaganju postojećim suvlasničkim dijelovima koji ne proizvode pravne učinke prema trećim stranama. Pravni učinci prema trećim stranama postoje samo u slučaju zabrane i/ili opterećenja upisanog u zemljišne knjige sukladno § 364c ABGB ili ukoliko upućuje na ograničenje raspolaganja kada je upisano suvlasništvo.

Pod režimom zajednice imovine inter vivos, i sa imovinom zajednice i osobnom imovinom pojedinačno bračni drugovi odgovaraju za zajedničke dugove. Ukoliko se jedan bračni drug sam novčano zadužio ili se te obveze odnose na njega/nju osobno (primjerice obveze plaćanja uzdržavanja ili štete) pod režimom njihove jedinstvene zajednice imovine, odgovaraju svojom cjelokupnom zajednicom imovine kao i svojom osobnom imovinom. Suprotno, u slučaju režima ograničene zajednice imovine bračni drug koji nije dužnik ne mora odgovarati za takve dugove svojim dijelom zajednice imovine.

Pod zajednicom imovine mortis causa njihov sustav odvajanja vlasništva ostaje na snazi sve do smrti jednoga od bračnih drugova; svaki pojedini može slobodno raspolagati svojom imovinom. Ukoliko jedan bračni drug umre, imovina bračnih drugova se sjedinjuje u zajednicu imovine, koja se nakon odbijanja dugova dijeli na dvije polovice. Nadživjeli bračni drug dobiva jednu polovicu, dok druga polovica čini ostavinsku masu iza pokojnog ostavitelja (§ 1234 ABGB).

Prema ugovoru o nasljeđivanju jedan bračni drug označava onoga drugoga ili oboje određuju jedan drugoga recipročno kao svoje nasljednike (§ 1249 ABGB). Ipak, takvim ugovorom mogu se pokriti samo tri četvrtine njihove imetka (§ 1253 ABGB).

Osim ovih postoje i unaprijed sklopljenih aranžmani koji za slučaj rastave uređuju podjelu bračne imovine za dnevnu uporabu, bračne ušteđevine i/ili bračni dom. Načelo odvajanja vlasništva tijekom braka ostaje izvan učinka tih sporazuma. Sudac može odstupiti od važećega unaprijed sklopljenog sporazuma samo ukoliko je jedan bračni drug stavljen u nepošteno nepovoljan položaj i bilo bi nerazumno nametnuti aranžman o podjeli njemu/njoj (§ 97, stavak 2, Zakon o braku EheG).

3.2. Koji su formalni uvjeti i kome se mogu obratiti?

Bračni ugovori i unaprijed sklopljeni sporazumi o podjeli bračne ušteđevine i bračnoga doma moraju se zaključiti u obliku javnobilježničke isprave (§ 97, stavak 1 EheG). U tim slučajevima stoga zaključivanje ugovora mora izvršiti javni bilježnik.

Suprotno tome, unaprijed sklopljeni sporzumi o podjeli bračne imovine za svakodnevnu uporabu zahtjevaju se samo u pisanom obliku (§ 97, stavak, 1 EheG).

3.3. Kada je bračni ugovor zaključen i kada postaje važeći?

Bračni ugovori i unaprijed sklopljeni sporazumi mogu se zaključiti u bilo kojem trenutku braka. Bračni ugovori koji se sastavljaju prije braka primjenjuju se samo pod uvjetom da je do braka kasnije došlo. U skladu s njihovom svrhom, bračni ugovori i unaprijed sklopljeni sporazumi postaju važeći odmah (primjerice ugovor/sporazum o bračnoj imovini inter vivos), samo nakon smrti bračnih drugova (zajednica imovine u slučaju smrti) ili rastavom (unaprijed sklopljeni sporazumi).

3.4. Mogu li bračni drugovi promijeniti važeći bračni ugovor? Ako mogu, pod kojim uvjetima?

Bračni drugovi mogu promijeniti postojeći sporazum ukoliko za to postoje formalni uvjeti.

U Austriji ne postoji poseban registar bračnih ugovora ili ostalih ugovora bračnih drugova, pa ne postoji ni obveza registracije Bračne družice poduzetnika mogu zahtijevati da se bračni ugovor upiše u Registar trgovačkih društava kako bi svoja prava mogle suprotstaviti vjerovnicima društva (§ 36, Zakon o trgovačkim društvima UGB).

5.1. Kako se dijeli imovina (stvarno pravo)?

U izostanku sporazuma naprotiv, načelo odvjanja imovine se održava do rastave (o unaprijed sklopljenom sporazumu, koji stupa na snagu s rastavom, vidi 3.1.). Bračni drugovi mogu podijeliti bračnu imovinu za dnevnu uporabu i bračnu ušteđevinu bilo sporazumom ili podnošenjem zahtjeva za odlukom -unutar jedne godine od pravomoćnosti rastave-sudu (§§ 85, 95 EheG). Bračna imovina koja je bila u svakodnevnoj uporabi i bračna ušteđevina podliježe diobi (§ 81, stavak 1 EheG). 'Bračna imovina u svakodnevnoj uporabi' je kapital u stvarima koje su služile za uporabu oboje bračnih drugova tijekom njihovoga zajedničkog bračnog života (§ 81 stavak 2 EheG). To također uključuje bračni dom i predmete u kućanstvu. Prava mogu također sačinjavati dio bračne imovine za svakodnevnu uporabu (primjerice prava in rem na nekretnine) (§ 86 stavak 1 EheG). 'Bračna ušteđevina' je ušteđevina ili imovina koju su bračni drugovi akumulirali tijekom zajedničkoga bračnoga života a koja je obično namijenjena ostvarenju njihovih potreba (§ 81 stavak3 EheG).

Izuzeta od diobe je imovina koju je bračni drug donio u brak, naslijeđena ili ona koju je dobio na poklon od treće strane, imovina koja služi samo osobnoj uporabi jednoga bračnog druga ili obavljanju njegove/njezine djelatnosti kao i imovina koja pripada društvu ili su dionice društva sve dok to nisu čiste investicije (§ 82 EheG). Bračni dom i predmeti kućanstva - čak i ako ih je jedan od bračnih drugova donio u brak, naslijedio ili dobio na poklon - uključit će se u diobu imovine kada se bračni drugovi s time slože, kad je drugi bračni drug ovisan o njihovoj neprekidnoj uporabi jer mu osiguravaju ono što mu je neophodno za život ili kad zajedničko dijete ima značajnu potrebu za njihovom neprekidnom uporabom (§ 82 stavak, 2 EheG). Uključivanje bračnoga doma u tu diobu sukladno § 82, stavak 2 može se isključiti sporazumom bračnih drugova (§ 87, stavak 1 EheG).

Imovina koja podliježe diobi podijelit će se jednako. Na taj način će se u obzir uzeti njezina kvaliteta i razmjeri doprinosa svakog pojedinog bračnog u stjecanju imovine i dobrobiti djece (§ 83 stavak 1 EheG).

Ukoliko su bračni drugovi sklopili bračni ugovor, a udjeli koji pripadaju zajednici imovine ne podliježu diobi prema §§ 81 et seq EheG i ako ne postoji bilo koji drugi sporazum, sudbina bračnoga ugovora ovisi o krivnji bračnoga druga glede rastave. Ukoliko nema razlike u stupnju krivnje, svaki bračni drug dobiva natrag ono što je donio u zajednicu. Ako krivnje jednog bračnoga druga preteže, onaj drugi može odabrati da se bračni ugovor poništi ili da se imovina podijeli 50-50 kao u slučaju smrti jednoga bračnoga druga (§ 1266 ABGB). Pravo stvoreno ugovorom o nasljeđivanju ostaje netaknuto u korist bračnoga druga koji nije kriv (§ 1266 ABGB).

5.2. Tko odgovara za postojeće dugove nakon razvoda/odvajanja?

Dugovi koji su tijesno povezani s dnevnom upotrebom bračne imovine ili bračne ušteđevine ili koji su povezani s izdacima za bračni život se u diobi trebaju procijeniti (§ 81,stavak 1 EheG) (§ 83, stavak 1 EheG). Ukoliko o ovome nema sporazuma između bračnih drugova, sud može odrediti koji će bračni drug biti obvezan platiti njihove dugove (§ 92 EheG).

5.3. Ima li jedan bračni drug pravo zahtijevati naknadu razlike?

Diobu treba napraviti prvo raspodjelom imovine. Samo ukoliko je nemoguće postići pravičan rezultat na taj način, sud može narediti kompenzacijsko plaćanje bračnom drugu koji je u nepovoljnijem položaju (§ 94, stavak 1 EheG).

Ukoliko se zakonska podjela imovine primjenjuje tijekom braka, ona se nastavlja i nakon smrti jednog od bračnih drugova. Nadživjeli bračni drug ima pravo na zakonski dio ostavine i zakonsko nasljeđe dobiti unaprijed; potonja (zakonska ostavina) pokriva predmete kućanstva i pravo da nastavi živjeti u njihovom bračnom domu (§ 758 ABGB).

Ukoliko su se bračni drugovi dogovorili o zajednici imovine inter vivos, postojeći dugovi se prvo oduzimaju od zajednice imovine a ostalo se potom dijeli prema dogovorenim omjerima ili, u slučaju dvojbe, po pola. Nadživjeli bračni drug dobiva jednu polovinu, dok druga polovina ide u u ostavinsku masu iza pokojnoga bračnoga druga.

Posljedice smrti bračnih drugova u slučaju zajednice imovine kod smrtnog slučaja su predstavljeni pod 3.1.

Ne.

Registrirano partnerstvo se temelji na odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (EPG) i rezervirano je za homoseksualne parove. Prema § 27c IPRG registrirani partneri u prekograničnome kontekstu smiju slobodno izabrati mjerodavno pravo. U protivnome je mjerodavno pravo države u kojoj je registrirano partnerstvo. Odredbe austrijskog prava o bračnoj imovini primjenjuju se i na partnerstvo (§ 1217, stavak 2 ABGB). Zajedničko etažno vlasništvo stana prema odredbi § 13 WEG i zabrana otuđivanja i opterećivanja prema § 364c ABGB su također mjerodavni. Dioba imovine partnera za svakodnevnu uporabu kao i ušteđevine partnera odvija se u skladu s §§ 24-41 EPG, koja je napravljena prema modelu §§ 81-98 EheG.

Ne postoje odredbe o posebnim imovinskim pravima za neregistrirane izvanbračne zajednice, a zakonska praksa je odbila analognu primjenu §§ 81 et seq EheG o diobi imovine nakon razvrgnuća braka. Primjenjuju se opće odredbe obveznoga prava i prava vlasništva.

Dioba imovine nakon rastave pod §§ 81 et seq EheG i §§ 24 et seq EPG računa se između neosporavanih bračnih stvari. Austrijski sudovi imaju međunarodnu nadležnost za takve postupke ako je bračni drug/partner austrijski državljanin ili je njegovo/njezino uobičajeno boravište unutar te države (§ 114a, stavak 4 JN). Za ove predmetne stvari lokalnu nadležnost ima kotarski-općinski sud (§ 104a JN) unutar čijeg kotara/općine su bračni drugovi/partneri imali posljednje uobičajeno boravište, subsidijarno kotarski-općinski sud uobičajenog boravišta tuženika (§§ 114a stavak 1 et seq 76 stavak l JN). Ako je brakorazvodna parnica još uvijek u tijeku pred sudom a nisu okončana prvostupanjska ročišta, ovaj sud ima također nadležnost za diobu bračne imovine (§§ 114a stavak 3 et seq 76, stavak 1 JN).