1.1. Koje pravo je mjerodavno za utvrđivanje imovine para? Koji kriteriji/pravila se koriste za određivanje mjerodavnog prava? Koje se međunarodne konvencije moraju poštivati u odnosu na pojedine države?

Temeljna pravila za određivanje mjerodavnog prava sadržana su u Zakonu br. 91/2012 Zb. o međunarodnom privatnom pravu. Prema članku 49. stavku 3. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, za imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo države u kojoj bračni drugovi imaju prebivalište. Ako bračni drugovi imaju prebivalište u različitim državama, za imovinske je odnose mjerodavno pravo države čiji su oni državljani. Ako bračni drugovi nemaju zajedničko državljanstvo, za takve je odnose mjerodavno pravo Republike Češke. Ovo je pitanje također uređeno bilateralnim sporazumima o pravnoj pomoći u građanskim, trgovačkim i obiteljskim pitanjima sklopljenim između Republike Češke i bivših socijalističkih država (npr. Sporazum s Bugarskom od 25. studenog 1796., Sporazum s Poljskom od 21. prosinca 1987., Sporazum s bivšom Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom od 21. siječnja 1964., Sporazum s Rumunjskom od 11. srpnja 1994.) gdje je poveznica državljanstvo koje se smatra odlučujućim za određivanje mjerodavnog prava. Poveznica zajedničkog prebivališta bračnih drugova uzima se u obzir samo u slučaju kada bračni drugovi imaju različito državljanstvo. U Sporazumu s bivšim Sovjetskim Savezom potpisanim 12. kolovoza 1982. (obvezujući u odnosima s Rusijom, Moldavijom, Kirgistanom i Gruzijom) i Sporazumu s Ukrajinom od 28. svibnja 2001. poveznica je zajedničko prebivalište bračnih drugova. Propisi sadržani u ovim međunarodnim sporazumima primjenjuju se umjesto zakonskih propisa.

Registrirano partnerstvo kao i slični odnosi i njihovi učinci, uključujući modifikaciju osobnih i imovinskih odnosa partnera, uređeni su pravom države u kojoj je sklopljeno registrirano partnerstvo ili sličan odnos (članak 67. stavak 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu).

1.2. Imaju li supružnici mogućnost odabira mjerodavnog prava? Ako imaju, po kojim se načelima uređuje izbor (primjerice, odabir prava, formalni zahtjevi, retroaktivnost)?

Prema članku 49. stavku 4. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, bračni drugovi mogu ugovoriti da se njihovi imovinski odnosi uređuju:

• pravom države čiji je jedan bračni drug državljanin, ili
• pravom države u kojoj jedan bračni drug ima prebivalište, ili
• u slučaju nekretnina, pravom države u kojoj se nalazi ta nekretnina, ili
• pravom Republike Češke.

Sporazum sastavlja javni bilježnik u obliku javne isprave ili u sličnom obliku ako se sporazum sklapa u inozemstvu.

2.1. Opišite opća načela: koja imovina je zajednička (bračna stečevina)? Koja imovina je vlastita imovina bračnog druga?

Zakonski bračni imovinski režim u Republici Češkoj je zajednička imovina bračnih drugova koja je uređena Građanskim zakonikom (Zakon br. 89/2012 Zb.).

Detaljnija podjela zajedničke imovine može se naći u članku 709., 710. i 3040. Građanskog zakonika, prema kojima zajednička imovina bračnih drugova uključuje:

• Imovinu koju su stekli jedan ili oba bračna druga zajedno za vrijeme trajanja braka uz iznimku imovine:
  • koja služi za osobne potrebe jednog bračnog druga,
  • koju je jedan bračni drug stekao darovanjem ili nasljeđivanjem, osim ako darovatelj ili ostavitelj u svojoj oporuci nije naveo drugačije,
  • koju je jedan bračni drug stekao kao naknadu za povredu, osim vlasničke povrede, svojeg osobnog neimovinskog dobra,
  • koju je jedan bračni drug stekao pravnim poslovima vezanim za svoju vlastitu imovinu,
  • koju je jedan bračni drug stekao kao naknadu štete, uništenja ili gubitka svoje vlastite imovine,
  • koja je vraćena na temelju zakona o povratu bračnom drugu koji je tu imovinu posjedovao prije braka ili je pravni sljednik izvornog vlasnika.

Zajednička imovina bračnih drugova također uključuje i dobit od vlastite imovine bračnog druga, kao i dobit temeljem članstva u trgovačkom društvu, ako je bračni drug postao član trgovačkog društva za vrijeme trajanja braka (osim ako stjecanje udjela spada pod jednu od gore navedenih iznimaka).

• Dugove koje su bračni drugovi stvorili za vrijeme trajanja braka, osim dugova:
  • koji su vezani za imovinu u isključivom vlasništvu samo jednog bračnog druga, a iznos dugova je veći od dobiti koja nastaje iz tog vlasništva, ili
  • koje je jedan bračni drug preuzeo bez odobrenja drugog bračnog druga, a da se pritom ne radi o zbrinjavanju svakodnevnih ili zajedničkih potreba obitelji.

2.2. Postoje li pravne pretpostavke za podjelu imovine?

U češkom pravu trenutno ne postoje takve pravne pretpostavke.

2.3. Trebaju li bračni drugovi utvrditi popis imovine? Ako trebaju, kada i na koji način?

Ne postoji odredba koja bi propisivala obveznu izradu popisa imovine bračnih drugova. Poželjno je međutim izraditi takav popis u slučaju podjele zajedničke imovine bračnih drugova u slučaju prestanka braka (razvodom braka ili smrću bračnog druga).

2.4. Tko je odgovoran za upravljanje imovinom? Tko ima pravo raspolagati imovinom? Može li jedan bračni drug upravljati/raspolagati imovinom samostalno ili je potrebna suglasnost drugoga bračnoga druga (npr. u slučaju raspolaganja zajedničkom nekretninom)? Kakav učinak ima izostanak suglasnosti na valjanost pravnog posla i prigovor prema trećoj osobi?

Oba bračna druga (ili jedan od njih, sukladno sporazumu) zajedno upravljaju i raspolažu imovinom koja je dijelom njihove zajedničke imovine. Redovnu upravu imovinom koja je dijelom zajedničke imovine može provoditi bilo koji bračni drug (npr. obavljanje zajedničkih kućanskih poslova, plaćanje redovitih obveza poput stanarine i s tim povezanih usluga, hrane, kupovine uobičajenih potrošačkih proizvoda). U poslovima uprave koji se tiču zajedničke imovine bračnih drugova, a koje nisu poslovi redovne uprave (npr. prijenos nekretnine ili imovine veće vrijednosti ili stavljanje nekretnine pod hipoteku) potrebna je suglasnost oba bračna druga. Ako jedan bračni drug odbije dati suglasnost bez navođenja valjanog razloga ili nije u stanju iznijeti svoje stajalište, njezina/njegova suglasnost može se nadomjestiti odlukom suda na prijedlog drugog bračnog druga. Ako jedan bračni drug djeluje bez suglasnosti drugog bračnog druga u slučajevima kada je potrebna suglasnost obaju bračnih drugova, drugi bračni drug može tražiti da se to djelovanje proglasi nevažećim (članak 713. i 714. Građanskog zakonika). Međutim, ako ne zatraži takvo proglašenje, djelovanje ostaje važeće (članak 586. stavak 2. Građanskog zakonika). Ove se odredbe primjenjuju samo ako nisu promijenjene bračnim ugovorom ili sudskom odlukom.

2.5. Jesu li pravni poslovi jednog bračnog druga obvezujući i za drugoga?

Oba bračna druga pojedinačno i zajednički imaju prava i obveze prema pravnim poslovima vezanim za zajedničku imovinu, a koje obavlja jedan od njih u okviru redovite uprave (članak 713. stavak 3. Građanskog zakonika).

2.6. Tko je odgovoran za dugove nastale za vrijeme trajanja braka? Iz koje imovine vjerovnici mogu namiriti svoja potraživanja?

Oba bračna druga su pojedinačno i zajednički odgovorni za dugove vezane za njihovu zajedničku imovinu (članak 713. stavak 2. Građanskog zakonika). Ti se dugovi mogu namiriti iz zajedničke imovine bračnih drugova ili iz vlastite imovine svakog bračnog druga.

Bračni ugovor može isključiti zajedničku i pojedinačnu odgovornost bračnih drugova po pitanju dugovanja. Takav ugovor međutim ima učinak na treće osobe samo ako je treća osoba suglasna s ugovorom (članak 719. stavak 2. Građanskog zakonika) ili ako je registriran, na zahtjev oba bračna druga, u javnom registru bračnih ugovora (članak 721. stavak 1. Građanskog zakonika).

Bračni drugovi su samostalno odgovorni za dugove koji nisu dijelom zajedničke imovine bračnih drugova, odnosno u načelu:

• dugove vezane za njihovu vlastitu imovinu, u iznosu koji prelazi dobit od te imovine,
• dugove koje preuzima jedan bračni drug bez suglasnosti drugog bračnog druga, a koji nisu namijenjeni zadovoljavanju svakodnevnih obiteljskih potreba,
• dugove nastale skrivljenim ponašanjem bračnog druga,
• dugove prema državi i javnoj vlasti,
• dugove nastale prije sklapanja braka.

U ovršnom se postupku ovi dugovi (osim dugova nastalih prije sklapanja braka) mogu namiriti ne samo iz vlastite imovine odgovornog bračnog druga, nego i iz zajedničke imovine bračnih drugova.

3.1. Koje odredbe mogu biti promijenjene bračnim ugovorom, a koje ne? Kakvo uređenje imovinskopravnih odnosa mogu odabrati?

Bračnim ugovorom se (budući) bračni drugovi mogu odlučiti na bračni imovinski režim različit od zakonski propisanoga. Mogu ugovoriti režim podjele imovine, režim prema kojem se zajednička imovina sastavlja na dan prestanka braka, kao i proširenje ili smanjenje opsega zajedničke imovine (članak 717. Građanskog zakonika). Bračni ugovor može u načelu sadržavati svaki sporazum koji nije protivan zakonu – posebice može uređivati, različito od zakona, uvjete za uključenje/isključenje postojeće i buduće imovine u/iz zajedničke imovine. To primjerice znači da se bračni drugovi mogu dogovoriti da neka imovina (npr. nekretnina) koja je u potpunom vlasništvu jednog bračnog druga postane dijelom zajedničke imovine bračnih drugova. Bračnim se ugovorom također mogu urediti imovinski odnosi u slučaju prestanka braka razvodom ili smrću (članak 718. stavak 1. i 2. Građanskog zakonika). Nadalje, upravljanje zajedničkom imovinom se bračnim ugovorom može definirati sukladno potrebama bračnih drugova.

Međutim, čak i prema režimu podjele imovine, bračni ugovor u principu ne može ukinuti zahtjev za suglasnošću oba bračna druga za raspolaganje takozvanom redovnom obiteljskom kućanskom opremom (tj. pokretnom imovinom koja zadovoljava osnovne potrebe obitelji, bez obzira pripada li zajedničkoj imovini ili samo jednom bračnom drugu) (članak 718. stavak 3. Građanskog zakonika). Nadalje, bračni ugovor ne smije svojim posljedicama isključiti sposobnost bračnog druga da skrbi o obitelji i ne smije utjecati na prava trećih osoba, osim kada je treća osoba suglasna ili ako je ugovor registriran, na zahtjev oba bračna druga, u javnom registru bračnih ugovora (članak 719. i 721. Građanskog zakonika).

3.2. Koji su formalni uvjeti i kome se mogu obratiti?

Takav ugovor sastavlja javni bilježnik u obliku javne isprave (članak 716. stavak 2. Građanskog zakonika).

3.3. Kada je bračni ugovor zaključen i kada postaje važeći?

Ugovor se može sklopiti bilo kada tijekom trajanja braka, a također i prije sklapanja braka. U prvom slučaju ugovor stupa na snagu u trenutku sklapanja ugovora, a u drugom slučaju u trenutku zakonskog sklapanja braka.

Ako je, međutim, predmet bračnog ugovora neki objekt registriran u javnom registru (npr. nekretnina) koji je već dio zajedničke imovine bračnih drugova ili koji pripada samo jednom bračnom drugu, bračni ugovor u tom dijelu stupa na snagu prema trećim osobama samo nakon registracije u javnom registru (članak 720. stavak 2. Građanskog zakonika). Ako bračni drugovi pristanu na retroaktivni učinak za svoj fiksni režim, postaje nevažan.

3.4. Mogu li bračni drugovi promijeniti važeći bračni ugovor? Ako mogu, pod kojim uvjetima?

Bračni drugovi mogu sporazumno izmijeniti postojeći bračni ugovor. Također je i za novi sporazum potrebna javna isprava sastavljena od strane javnog bilježnika. Režim zajedničke imovine se može promijeniti i odlukom suda (na zahtjev jednog bračnog druga). Takva izmjena zahtjeva suglasnost bračnih drugova ili odluku suda o dijelovima zajedničke imovine bračnih drugova u postojećem bračnom režimu. I opet, ove promjene stupaju na snagu prema trećim osobama samo pod određenim uvjetima.

3.5. Može li bračni ugovor, koji je sklopljen tijekom braka, imati retroaktivni učinak prema nacionalnom pravu u vašoj zemlji?

Ne. Sukladno s odjeljkom 716(1) Građanskog zakonika, bračnim ugovorima ne može se dati retroaktivni učinak.

4.1 Az Ön országában létezik-e (egy vagy több) nyilvántartás a házassági vagyonjogi rendszerekről? Hol?

U Republici Češkoj postoje dva registra bračnih ugovora:

• Popis ugovora o bračnom imovinskom režimu – javni elektronski popis
• Registar ugovora o bračnom imovinskom režimu – nejavni elektronski registar.

Oba registra održava i s njima upravlja Javnobilježnička komora Republike Češke.

4.2 Mely dokumentumok kerülnek nyilvántartásba? Mely információk kerülnek a nyilvántartásba?

4.3 Ki és hogyan férhet hozzá a nyilvántartásban szereplő információkhoz?

Popis ugovora o bračnom imovinskom režimu
Svrha Popisa ugovora je evidencija bračnih ugovora (ili sporazuma koji nadopunjuju bračne ugovore) i sudskih odluka o bračnom imovinskom režimu. Popis sadrži kazalo i zbirku ugovora.

U ovaj se registar unose sljedeći podaci:

• ime, prezime, datum rođenja i prebivalište (budućih) bračnih drugova,
• datum sklapanja i datum stupanja na snagu bračnog ugovora, specifikacija dogovorenog režima prema Građanskom zakoniku te ime, prezime i adresa javnog bilježnika koji je sastavio ugovor o bračnom imovinskom režimu, ili
• datum izdavanja i datum stupanja na snagu sudske odluke o bračnom režimu, njen registarski broj, naziv suda koji je donio odluku te napomena je li sud ukinuo ili obnovio zajedničku imovinu bračnih drugova, ili smanjio njen postojeći opseg ili promijenio bračni imovinski režim,
• ostale informacije po potrebi.

Zbirka ugovora sadrži kopiju bračnog ugovora ili sudske odluke.

Bračni ugovor se evidentira u Popisu samo ako je to navedeno u bračnom ugovoru ili na zahtjev oba bračna druga. S druge je strane evidencija sudskih odluka o bračnom imovinskom režimu obvezna bez obzira na odluku bračnih drugova.

Popis je javan i Javnobilježnička komora Republike Češke objavljuje informacije sadržane u Popisu na način koji omogućuje daljinski pristup. Svaki javni bilježnik izdaje, na bilo čiji zahtjev, kopiju bračnog ugovora ili sudske odluke iz Zbirke ugovora ili izdaje potvrdu da takav instrument nije registriran u Popisu (članak 35.j – 35.l Zakona br. 358/1992 Zb. o javnim bilježnicima i njihovim aktivnostima („Javnobilježnički postupci“).

Registar ugovora o bračnim imovinskom režimu
Svrha Registra ugovora je također evidencija bračnih ugovora (ili sporazuma koji nadopunjuju bračne ugovore) i sudskih odluka o bračnom imovinskom režimu. U ovaj se registar unose sljedeći podaci:

• ime, prezime, datum rođenja i prebivalište (budućih) bračnih drugova,
• ime, prezime i sjedište javnog bilježnika kod kojeg je deponiran bračni ugovor (ili takva informacija o sudskoj presudi),
• registarski broj i datum ugovora (ili takva informacija o sudskoj presudi),
• datum registracije.

Informacijama u Registru mogu pristupiti samo javni bilježnik koji je sastavio bračni ugovor i Javnobilježnička komora Republike Češke. Svrha Registra je izvor informacija o mjerodavnom bračnom imovinskom režimu samo u slučaju ostavinskog postupka nakon smrti bračnog druga. Na zahtjev javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku, Javnobilježnička komora mu dostavlja potvrdu o tome je li bračni ugovor (ili više ugovora(sporazuma)) sklopljen od strane ostavitelja registriran te kod kojeg je javnog bilježnika deponiran ili o tome je li registrirana sudska presuda o bračnom imovinskom režimu oporučitelja. Svi navedeni podaci dostavljaju se javnom bilježniku (članak 35. Javnobilježničkih postupaka).

4.4. Mi a nyilvántartás jogi hatása (érvényesség, megtámadhatóság)?

Popis ugovora o bračnom imovinskom režimu
Ako su bračni ugovor ili sudska odluka o bračnom imovinskom režimu registrirani u Popisu, bračni par se na iste može pozivati prema trećim osobama čak i ako potonji nisu upoznati sa sadržajem ugovora ili odluke (članak 35. stavak 1. Javnobilježničkih postupaka).

Registar ugovora o bračnim imovinskom režimu
Evidencija u Registru nije zakonski obvezujuća. Registar služi samo za informacije.

4.5. Može li se bračni ugovor koji je sklopljen u stranoj državi prema stranom pravu registrirati u vašoj zemlji? Ako da, pod kojim uvjetima ili formalnostima?

Ne. Strani bračni ugovori ne mogu se registrirati u Češkoj Republici.

5.1. Hogyan osztják fel a vagyont (dologi jogok)?

Prema češkom pravu režim zajedničke imovine prestaje razvodom, smrću bračnog druga ili u nekoliko drugih slučajeva propisanih zakonom. Po prestanku režima prava i obveze koje su do tada bile zajedničke bračnim drugovima se dijele.

Bračni drugovi (bivši bračni drugovi) se mogu dogovoriti oko metode podjele (koja međutim ne smije utjecati na prava trećih osoba) ili predložiti da sud odluči o podjeli (članak 740. i 765. Građanskog zakonika). Podjela od strane suda (i po potrebi podjela prema dogovoru bračnih drugova) se temelji na načelu da su interesi oba bračna druga u imovini koja se dijeli jednaki. No međutim sljedeći se aspekti također uzimaju u obzir: prvenstveno potrebe uzdržavane djece, zatim kako je svaki bračni drug skrbio za obitelj te kako je doprinio stjecanju i održavanju zajedničke imovine. Istovremeno svaki bračni drug mora nadoknaditi što je potrošeno iz zajedničke imovine za vlastitu imovinu i može zatražiti naknadu onoga što je potrošio iz vlastite imovine za zajedničku imovinu (članak 742. Građanskog zakonika).

Ako zajednička imovina nije podijeljena u roku od tri godine od prestanka zajedničke imovine (čak ni dogovorom među bračnim drugovima) niti je u tom razdoblju podnesen zahtjev za sudskom podjelom, podjela se provodi u skladu sa zakonskim pretpostavkama na sljedeći način:

• tjelesna pokretna imovina pripada bračnom drugu koji je koristi kao vlasnik samo za svoje potrebe, potrebe svoje obitelji ili obiteljskog kućanstva,
• ostala pokretna imovina i nekretnine su u suvlasništvu oba bračna druga, a njihovi su udjeli u vlasništvu jednaki (članak 741. Građanskog zakonika).

5.2. Ki a felelős a meglévő adósságért a válást/különválást követően?

Oba bračna druga su pojedinačno i zajednički odgovorni prema trećim osobama po pitanju dugova vezanih za zajedničku imovinu i dugova koji su nastali za vrijeme trajanja braka jer podjela imovine ne smije utjecati na prava trećih osoba. U suprotnom treće osobe mogu zahtijevati da se sudskom odlukom podjela proglasi nevažećom u odnosu na njih. Stoga je podjela dugova pravomoćna samo među bračnim drugovima (članak 737. Građanskog zakonika).

Za dugove vezane za vlastitu imovinu bračnih drugova su odgovorni bračni drugovi pojedinačno.

5.3. Tarthat-e igényt az egyik házastárs vagyonkiegyenlítésre (nincs vagyonfelosztás, helyette az egyik fél pénzben egyenlíti ki a vagyon felének ellenértékét)?

U Republici Češkoj ne postoji režim zajedničkog viška.

Svaki bračni drug mora naknaditi što je potrošio iz zajedničke imovine za svoju vlastitu imovinu i ima pravo tražiti nadoknadu onoga što je potrošio na zajedničku imovinu iz vlastitih sredstava (članak 742. Građanskog zakonika). Zakon ne predviđa nikakva pravila po pitanju treba li ta potraživanja namiriti plaćanjem ili u naravi.

U nasljeđivanju se imovinska prava i obveze bivših bračnih drugova procjenjuju prema imovinskom režimu koji je među njima postojao (tj. bilo zakonskom režimu, ugovornom režimu ili režimu uspostavljenom odlukom suda) te također i prema uputama (oporuci) koje je ostavio ostavitelj u vezi svoje imovine u slučaju svoje smrti. Po potrebi se primjenjuju načela podjele imovine od strane suda navedena u Poglavlju 5.1. Međutim, preživjeli bračni drug i nasljednici se mogu dogovoriti drugačije (članak 764. stavak 1. Građanskog zakonika).

Ostaviteljev dio okončane i podijeljene zajedničke imovine (obično jedna polovica okončane zajedničke imovine) predstavlja dio njezine/njegove imovine (uz njezinu/njegovu vlastitu imovinu) koja je predmetom nasljeđivanja. Preživjeli bračni drug i ostaviteljeva djeca nasljeđuju u prvom nasljednom redu jednake dijelove (članak 1635. stavak 1. Građanskog zakonika).

Češko pravo ne predviđa poseban bračni imovinski režim za višenacionalne parove.

Češko pravo ne predviđa poseban imovinski režim za registrirano partnerstvo. Registrirani partneri međutim mogu slobodno regulirati svoje imovinske odnose ugovorom. Isto se primjenjuje i na neregistrirane zajednice. Međutim u nasljeđivanju preživjeli registrirani partner i ostaviteljeva djeca nasljeđuju u prvom nasljednom redu jednake dijelove (članak 1635. stavak 1. i članak 3020. Građanskog zakonika)

Međunarodna nadležnost sudova Republike Češke u brakorazvodnom postupku (kao i u postupku poništenja braka i određivanja postojanja braka) postoji ako je barem jedan bračni drug državljanin Češke Republike ili ako tuženik ima prebivalište u Republici Češkoj.

Ako su oba bračna druga strani državljani i ako tuženik nema prebivalište u Republici Češkoj ili drugoj državi članici Europske unije te nije državljanin države članice Europske unije i nema ni prebivalište u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Irskoj, sudovi Republike Češke su nadležni ako:

• su oba bračna druga imala prebivalište u Republici Češkoj, a tužitelj još uvijek ima prebivalište u Republici Češkoj;
• tužitelj ima prebivalište u Republici Češkoj i drugi bračni drug se uključio u postupak, ili
• tužitelj ima prebivalište u Republici Češkoj i imao ga je najmanje godinu dana prije podnošenja zahtjeva.

(članak 47. Zakona o međunarodnom privatnom pravu)

Nadležnost odlučivanja o pravu na nekretnine koje se nalaze u Republici Češkoj pripada isključivo sudovima Češke Republike ili drugim nadležnim tijelima javne vlasti Republike Češke (članak 68. Zakona o međunarodnom privatnom pravu). Nadležnost sudova u postupku nasljeđivanja postoji ako je ostavitelj imao prebivalište u Republici Češkoj (članak 74. Zakona o međunarodnom privatnom pravu).

Po pitanju postupaka u vezi bračne imovine (uključujući i podjelu zajedničke imovine bračnih drugova nakon razvoda), nadležnost ima okružni sud u čijem okrugu bračni drugovi imaju ili su imali posljednje prebivalište u Republici Češkoj, ako barem jedan bračni drug još uvijek živi u okrugu tog suda. U slučaju nepostojanja takvog suda, nadležan je sud prema forumu u mjesta prebivališta bračnog druga koji nije pokrenuo postupak. U slučaju nepostojanja i takvog suda, nadležan je opći sud bračnog druga koji je pokrenuo postupak (članak 373. i 383. Zakona br. 292/2013 Zb. o posebnim sudskim postupcima). U slučajevima koji nisu povezani s brakorazvodnim postupkom nadležnost ima:

• općinski sud u mjestu prebivališta tuženika, ili
• ako se radi o nekretnini, općinski sud na čijem se području nekretnina nalazi, ili
• ako na podjelu utječe postupak nasljeđivanja, općinski sud u na čijem se području vodi ostavinski postupak (članak 88. Zakona o parničnom postupku).