1.1. Koje pravo je mjerodavno kod utvrđivanja imovine bračnih drugova? Koji kriteriji/pravila se koriste za određivanje mjerodavnog prava? Koje se međunarodne konvencije moraju poštivati u odnosu na pojedine države?

Osobni i imovinski odnosi između bračnih drugova podliježu zakonima zemlje čiji su oba bračna druga državljani (čl. 51 st. 1 Zakona o privatnom međunarodnom pravu). Ako bračni drugovi nisu državljani iste zemlje, primjenjuje se pravo zemlje u kojoj oba bračna druga imaju prebivalište („prebivalište“ je mjesto na kojem osoba ostaje s namjerom zasnivanja stalnog prebivališta; čl. 25 Građanskog zakonika). Ako bračni drugovi nemaju prebivalište u istoj zemlji, primjenjuje se pravo zemlje u kojoj oba bračna druga imaju boravište. Ako bračni drugovi ne žive u istoj zemlji, mjerodavno je pravo zemlje s kojom bračni drugovi imaju najtješnje veze (čl.51 st. 2 Zakona o privatnom međunarodnom pravu).

1.2. Imaju li bračni drugovi mogućnost odabira mjerodavnog prava? Ako imaju, po kojim se načelima uređuje izbor (primjerice, odabir prava, formalni zahtjevi, retroaktivnost)?

Bračni drugovi mogu odlučiti da njihov ugovor o imovinskim odnosima i bračni ugovor podliježu zakonima zemlje čiji je jedan od bračnih drugova državljanin ili zemlje u kojoj jedan od bračnih drugova ima prebivalište ili boravište. Oni mogu odabrati mjerodavno pravo prije sklapanja braka ili tijekom braka (čl. 52 st. 1 Zakona o privatnom međunarodnom pravu). Ako to ne učine, bračni ugovor uređuje pravo mjerodavno za osobne i imovinske odnose između bračnih drugova u trenutku sklapanja ugovora (čl. 52 st. 2 Zakona o privatnom međunarodnom pravu).

Da bi odabir mjerodavnog prava bio valjan, ono mora sadržavati oblik koji odabrano pravo ili pravo zemlje odabira mjerodavnog prava predviđa za bračne ugovore (čl. 52 st. 3 Zakona o privatnom međunarodnom pravu). Prema poljskom pravu , bračni ugovor mora biti u obliku vjerodostojna isprave ovjerene kod javnog bilježnika (čl. 73 st. 2 Građanskog zakonika i čl.47 st. 1 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

2.1. Opišite opća načela: koja imovina je zajednička (bračna stečevina)? Koja imovina je vlastita imovina bračnog druga?

Zakonski režim bračne stečevine jest zajednica imovine koja stupa na snagu po sklapanju braka. Ona obuhvaća imovinu stečenu bilo pojedinačno bilo zajedno tijekom režima (bračna stečevina). Imovina koja je isključena iz bračne stečevine ulazi u vlastitu imovinu svakog bračnog druga (čl. 31 st. 1 Zakonika o obitelji skrbništvu).

Bračna stečevina posebno obuhvaća:

1. zaradu dobivena na poslu i prihod iz ostalih aktivnosti koje donose dobit;
2. prihod iz bračne stečevine kao i vlastite imovine svakog bračnog druga;
3. naknade iz nekog otvorenog ili mirovinskog fonda (čl. 31 st. 2 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

Kućanski aparati koje koriste oba bračna druga također ulaze u bračnu stečevinu ako su stečeni nasljeđivanjem, oporukom ili darom, osim ako ostavitelj ili darovatelj nisu odredili drugačije (čl. 34 Zakonika o obitelji skrbništvu).

Vlastita imovina svakog bračnog druga obuhvaća (ali nije ograničena na) sljedeće:

1. imovinu stečenu prije stupanja na snagu režima zajednice imovine, imovinu stečenu nasljeđivanjem, oporukom ili darom, osim ako ostavitelj ili darovatelj nisu odredili drugačije, imovinu koja služi isključivo jednom bračnom drugu za osobne potrebe, imovinu dobivenu kao nagradu zbog osobnih postignuća bračnog druga i imovinu stečenu u zamjenu za osobnu imovinu osim ako određene odredbe ne predviđaju drugačije;
2. imovinska prava iz zajedničkog vlasništva nad imovinom koja podliježe posebnim propisima (npr. zajedničko vlasništvo u privatno-pravnom ortaštvu ili komercijalnom ortaštvu);
3. neotuđiva prava koja pripadaju samo jednoj osobi;
4. imovinu dobivenu kao naknadu štete za tjelesne ozljede ili zdravstvene tegobe ili na ime odštete za pretrpljenu štetu Ovo, međutim, ne obuhvaća invalidninu primljenu zbog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bračnoga druga ili zbog njegovih/njenih povećanih potreba odnosno lošijih prognoza za budućnost.
5. zahtjeve za plaćom na poslu ili za prihode iz drugih aktivnosti koje donose dobit;
6. autorska i srodna prava, prava intelektualnog vlasništva i ostala kreativna prava (čl. 33 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

2.2. Postoje li pravne pretpostavke za podjelu imovine?

Ulazi li određena imovina u zajednicu imovine ili vlastitu imovinu ovisi o tome u koje od prethodno navedenih kategorija potpada, uzimajući u obzir način stjecanja imovine (vidi 2.1).

2.3. Trebaju li bračni drugovi utvrditi popis imovine? Ako trebaju, kada i na koji način?

Nije potrebno. Međutim, popis se uvijek može napraviti za potrebe dokazivanja.

2.4. Tko je odgovoran za upravljanje imovinom? Tko ima pravo raspolagati imovinom? Može li jedan bračni drug upravljati/raspolagati imovinom samostalno ili je potrebna suglasnost drugoga bračnoga druga (npr. u slučaju raspolaganja zajedničkom nekretninom)? Kakav učinak ima izostanak suglasnosti na valjanost pravnog posla i prigovor prema trećoj osobi?

2.5. Jesu li pravni poslovi jednog bračnog druga obvezujući i za drugoga?

Svaki bračni drug može pojedinačno posjedovati i koristiti imovinu koja čini dio bračne stečevine (čl 341 2 Zakonika o obitelji i skrbništvu). Tijekom zakonskog režima zajednice imovine niti jedan bračni drug ne može zatražiti diobu bračne stečevine. Uz to, niti jedan bračni drug ne može raspolagati ili pokušati raspolagati udjelom u bračnoj stečevini ili određenom imovinom iz nje koji bi mu/njoj pripali nakon prestanka zakonskog režima (čl. 35 Zakonika o obitelji i skrbništvu). Bračni drugovi su dužni surađivati u upravljanju bračnom stečevinom (čl. 36 st. 1 Zakonika o obitelji i skrbništvu). Svaki bračni drug može sam upravljati imovinom, no takvo upravljanje isključuje dolje opisane radnje (tj. radnje koje zahtijevaju suglasnost drugoga bračnog druga). Bračni drug se može usprotiviti tome da drugi bračni drug upravlja bračnom stečevinom osim kod obavljanja radnji koje se odnose na svakodnevna pitanja, koje služe zadovoljenju svakodnevnih potreba obitelji ili radnji poduzetih kao dio aktivnosti koja donosi dobit (čl.36 st. 1 i 2 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

Na zahtjev jednog od bračnih drugova, sud može, zbog nekog važnog razloga, oduzeti drugom bračnom drugu pravo samostalnog upravljanja bračnom stečevinom. Također, sud može odlučiti da je umjesto suglasnosti bračnoga druga potrebno odobrenje suda za radnje propisane u čl.37 st. 1 Zakonika o obitelji i skrbništvu.

Suglasnost drugoga bračnog druga potrebna je za:

1. pravne poslove u vezi raspolaganja, opterećenja ili kupnje nekretnina ili trajnog uživanja nekog prava odnosno za ostale pravne poslove u vezi korištenja ili iskorištavanja nekretnina;
2. pravne poslove u vezi raspolaganja, opterećenja ili kupnje prava in rem na zgradama ili zemljištu;
3. pravne poslove u vezi raspolaganja, opterećenja kupnje ili najma poljoprivrednog zemljišta ili poduzeća;
4. donacije iz bračne stečevine osim za uobičajeno prihvaćene donacije (čl. 37 st. 1 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

Svaki ugovor koji sklopi jedan bračni drug bez potrebne suglasnosti drugoga bračnog druga je ništetan osim ako ga drugi bračni drug naknadno ne odobri. Svaka jednostrana pravna radnja jednoga bračnog druga bez potrebne suglasnosti drugoga je također ništetna (čl. 37 st. 2 4 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

2.6. Tko je odgovoran za dugove nastale za vrijeme trajanja braka? Iz koje imovine vjerovnici mogu namiriti svoja potraživanja?

Oba bračna druga odgovaraju zajedno i pojedinačno za dugove koje je napravio jedan od njih kako bi zadovoljio svakodnevne potrebe obitelji (čl. 30 Zakonika o obitelji i skrbništvu). Ako jedan od bračnih drugova napravi dug uz suglasnost drugog bračnog druga, vjerovnik može zahtijevati da se i bračna stečevina iskoristi za podmirenje duga. Ako jedan od bračnih drugova napravi dug bez suglasnosti drugog bračnog druga ili ako dug na nastane iz zakonite transakcije odnosno ako je dug nastao prije nego što je režim zajednice imovine između bračnih drugova stupio na snagu ili ako se dug odnosi na vlastitu imovinu, vjerovnik može samo zahtijevati da se dug podmiri iz vlastite imovine dužnika ili posebne imovine iz bračne stečevine (npr. plaće) (čl. 41-42 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

3.1. Koje odredbe mogu biti promijenjene bračnim ugovorom, a koje ne? Kakvo uređenje imovinskopravnih odnosa mogu odabrati?

Bračni drugovi mogu proširiti ili ograničiti zakonski režim zajednice imovine ili uspostaviti režim odvajanja imovine odnosno režim odvajanja imovine s izjednačavanjem akumulirane dobiti pomoću bračnog ugovora (sastavljenoga u obliku vjerodostojne isprave ovjerene kod javnog bilježnika). Ovaj se ugovor sklapa prije sklapanja braka ili tijekom trajanja braka. Bračni ugovor se može mijenjati ili raskinuti. Ako se raskine tijekom trajanja braka, zakon nalaže primjenu zakonskog režima zajednice imovine između bračnih drugova osim ako bračni drugovi ne odluče drugačije. U odnosu na treće strane bračni drug se može pozvati na bračni ugovor ako su bile upoznate s njegovim sklapanjem i sadržajem (čl. 47 i 471 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

Bračni drugovi ne mogu proširiti bračnu stečevinu na:

1. imovinu koja bi se mogla steći u budućnosti nasljeđivanjem, oporukom ili darivanjem;
2. imovinska prava iz zajedničkog vlasništva nad imovinom koja podliježe posebnim propisima (npr. zajedničko vlasništvo u privatno-pravnom ortaštvu ili komercijalnom ortaštvu);
3. neotuđiva prava koja pripadaju samo jednoj osobi;
4. zahtjeve za naknadu štete zbog tjelesne ozljede ili zdravstvene tegobe pod uvjetom da nisu dio bračne stečevine, ili odštetne zahtjeve za pretrpljenu štetu;
5. nedospjela potraživanja bračnog druga zbog plaće ili prihod iz ostalih aktivnosti koje donose dobit (čl. 49 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

3.2. Koji su formalni uvjeti i kome se mogu obratiti?

Bračni ugovor mora biti u obliku vjerodostojna isprave ovjerene kod javnog bilježnika, inače je ništetan (čl. 47 st. 1 Zakonika o obitelji i skrbništvu). i čl. 73 st. 2 Građanskog zakonika).

3.3. Kada je bračni ugovor zaključen i kada postaje važeći?

Bračni ugovor se može sklopiti prije braka, u kojem slučaju stupa na snagu u trenutku sklapanja braka, ili tijekom trajanja braka, u kojem slučaju odmah stupa na snagu.

3.4. Mogu li bračni drugovi promijeniti važeći bračni ugovor? Ako mogu, pod kojim uvjetima?

Bračni drugovi mogu izmijeniti bračni ugovor u bilo kojem trenutku sve dok su ispunjeni formalni uvjeti opisani pod 3.2. Poljsko pravo ne propisuje minimalno razdoblje između sastavljanja i mijenjanja bračnog ugovora.

3.5. Može li bračni ugovor, koji je sklopljen tijekom braka, imati retroaktivni učinak prema nacionalnom pravu u vašoj zemlji?

Ne, sukladno s poljskim pravom, bračni ugovori nemaju retroaktivni učinak (članak 47. poljskog Zakonika o obitelji i starateljstvu).

U Poljskoj ne postoji poseban registar bračnih ugovora.

U skladu sa Zakonom o nacionalnim sudskim registrima, vodi se registar poduzetnika. Zakon omogućava evidentiranje podataka o režimu bračne stečevine pojedinaca koji se vode u registru u kao poduzetnici ili ortaci u komercijalnom ortaštvu. Podaci u registar u su javni. Prema tome, u ovom će slučaju uvjet obavještavanja ugovorne strane o sklapanju bračnog ugovora biti ispunjen dostavljanjem napomene o režimu bračne stečevine u spomenutom registru (vidi 3.1).

4.5. Može li se bračni ugovor koji je sklopljen u stranoj državi prema stranom pravu registrirati u vašoj zemlji? Ako da, pod kojim uvjetima ili formalnostima?

U Poljskoj registar bračnih ugovora, bilo da je zaključen u Poljskoj ili inozemstvu, ne postoji. Učinkovitost bračnog ugovora zaključenog izvan Poljske ovisi o poljskim odredbama o sukobu zakona glede pravne transakcije koja je u pitanju.

5.1. Kako se dijeli imovina (stvarno pravo)?

U slučaju prestanka zakonskog režima zajednice imovine, bračna stečevina i njena diobe se uređuju propisima o zajednički naslijeđenoj imovini i o raspodjeli ostavinske mase (čl. 46 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

Bračna stečevina se može podijeliti po prestanku režima zajednice imovine tijekom braka, na primjer kao rezultat sudske odluke ili sporazuma, odnosno kada prestane režim zajednice imovine nakon što brak bude razveden (rastavom ili odvajanjem). Postupci rastave i odvajanja nisu povezani s diobom bračne stečevine. Najčešće se dioba bračne stečevine odvija u posebnom postupku. Razvod i odvajanje su rezultat sudske odluke. Bračna stečevina se može dijeliti putem suda ili temeljem sporazuma koji zahtijeva oblik vjerodostojne isprava ovjerene kod javnog bilježnika ako bračna stečevina obuhvaća nekretnine (isto se primjenjuje i na ostala posebna prava).

Udjeli bračnih drugova u bračnoj stečevini su jednaki osim ako bračni ugovor na predviđa drugačije. Od suda se može zatražiti da odredi nejednake udjele (čl. 504 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

Svaki od bračnih drugova je dužan platiti sve troškove i izdatke iz bračne stečevine nastale radi njegove/njene vlastite imovine s izuzetkom troškova i izdataka za imovinu koja donosi prihode. Bračni drug može zahtijevati nadoknadu troškova iz njegove/njene vlastite imovine nastalih radi bračne stečevine. Bračni drug ne može zahtijevati nadoknadu troškova i izdataka nastalih radi zadovoljenja obiteljskih potreba osim ako to nije povećalo vrijednost bračne stečevine u trenutku prestanka režima zajednice imovine. Nadoknada se isplaćuje pri diobi bračne stečevine. Međutim, sud može odlučiti da se troškovi nadoknade ranije ako je to nužno za dobrobit obitelji (čl. 45 st. 1 i 2 Zakonika o obitelji i skrbništvu).

5.2. Tko odgovara za postojeće dugove nakon razvoda/odvajanja?

Bračni drugovi su i nakon razvoda/odvajanja odgovorni za postojeće dugove. Dioba bračne stečevine ne obuhvaća dugove. Ugovor između bračnih drugova o otplati dugova bit će bez učinka u odnosu na vjerovnike osim ako vjerovnik ne bude suglasan s pretpostavkom duga od strane jednog bračnog druga.

5.3. Ima li jedan bračni drug pravo zahtijevati naknadu razlike?

U slučaju prestanka režima odvajanja imovine s izjednačavanjem akumulirane dobiti, porast vrijednosti imovine svakog bračnog druga do koje je došlo tijekom režima može se izjednačiti plaćanjem ili u naturi (čl. 511 st. 1 Zakonika o obitelji i skrbništvu). Pravo na takvo izjednačavanje ističe nakon deset godina (čl. 118 Građanskog zakonika).

Bračni drugovi nasljeđuju jedan od drugoga bez obzira na mjerodavni režim bračne stečevine. Na primjer, u slučaju režima zajednice imovine, preživjeli bračni drug zadržava svoj udio u iznosu od polovice bračne stečevine i stječe odgovarajući udio u bračnoj stečevini na koji je pravo imao preminuli bračni drug. U slučaju nepostojanja oporuke, djeca i bračni drug preminuloga prema zakonu nasljeđuju kao prvi nasljedni red i to u jednakim dijelovima. Međutim, udio na koji preživjeli bračni drug ima pravo ne može biti manji od jedne četvrtine ukupne ostavinske mase. Ako preminuli nema potomaka, nasljeđuje ga preživjeli bračni drug i roditelji. Ako jedan od roditelja preminuloga umre prije pokretanja ostavinskog postupka, udio u nasljedstvu na koji bi preminuli roditelj imao pravo nasljeđuju sestre i braća preminuloga bračnog druga u jednakim dijelovima. Udio preživjelog bračnog druga u nasljedstvu iznosi pola nasljedstva ako nasljeđuje zajedno s roditeljima, braćom i sestrama i potomcima preminuloga bračnog druga. Ako preminuli nema potomaka, roditelja, braće i sestara ili potomaka braće i sestara cijela ostavinska masa pripada preživjelom bračnom drugu (čl. 931-933 Građanskog zakonika).

Preživjeli bračni drug i ostali rođaci preminuloga koji su živjeli s bračnim drugovima do njegove smrti imaju pravo i nadalje koristiti kuću i uređaje u njoj na isti način sve do tri mjeseca prije otvaranja oporuke (čl. 923, st. 1 Građanskog zakonika).

Ne.

Ne postoji zakonska regulativa o registriranim ili neregistriranim životnim partnerstvima.

U slučajevima o kojima se odlučuje u parničnom postupku poljski su sudovi nadležni po pitanjima obiteljskog prava i imovinsko pravnih odnosa bračnih drugova ako tuženik ima svoje prebivalište ili boravište u Poljskoj , ili ako to nije slučaj, ako:

1. je zadnje zajedničko prebivalište ili boravište oba bračna druga bilo u Poljskoj, a jedan bračni drug još uvijek ima prebivalište ili boravište u Poljskoj; ili
2. bračni drug - tužitelj - je imao prebivalište ili boravište u Poljskoj barem godinu dana prije početka postupka; ili
3. bračni drug - tužitelj - je poljski državljanin s prebivalištem ili boravištem u Poljskoj najmanje šest mjeseci prije početka postupka; ili
4. su oba bračna druga poljski državljani.

Poljski sudovi imaju isključivu nadležnost ako su oba bračna druga poljski državljani s prebivalištem i boravištem u Poljskoj (čl. 11031 Zakona o parničnom postupku). U slučajevima o kojima se odlučuje u izvanparničnom postupku , poljski su sudovi nadležni po pitanjima obiteljskog prava ako je jedan od bračnih drugova ili jedna od osoba koja se želi vjenčati poljski državljanin ili stranac s prebivalištem ili boravištem u Poljskoj ili ako se namjerava vjenčati u Poljskoj. Predmeti koji se odnose na diobu bračne stečevine po prestanku režima zajednice imovine također potpadaju pod nadležnost poljskih sudova ako se bračna stečevina ili njen značajni dio nalazi u Poljskoj (čl. 11061 Zakona o parničnom postupku).