1.1. Koje pravo je mjerodavno kod utvrđivanja imovine bračnih drugova? Koji kriteriji/pravila se koriste za određivanje mjerodavnog prava? Koje se međunarodne konvencije moraju poštivati u odnosu na pojedine države?

Osobni i imovinski odnosi bračnih drugova uređuju se zakonima države čiji su oni državljani. Ako su bračni drugovi državljani različitih država, ove odnose uređuju slovački zakoni. Bračne ugovore uređuju zakoni koji se primjenjuju na imovinske odnose bračnih drugova u trenutku sklapanja ugovora (§ 21 Zákona o medzinárodnom práve súkromnom a procesnom (ZMPS) – Zakon o međunarodnom privatnom i postupovnom pravu).

1.2. Imaju li bračni drugovi mogućnost odabira mjerodavnog prava? Ako imaju, po kojim se načelima uređuje izbor (primjerice, odabir prava, formalni zahtjevi, retroaktivnost)?

U Slovačkoj nije moguć odabir mjerodavnog prava.

2.1. Opišite opća načela: koja imovina je zajednička (bračna stečevina)? Koja imovina je vlastita imovina bračnog druga?

Prema Građanskom zakoniku, bračni drugovi su suvlasnici bračne stečevine u idealnim dijelovima što znači da vlasnički udjeli bračnih drugova nisu kvantitativno određeni. Sva imovina (pokretna i nepokretna), prava i druga prava na posjed i vlasništvo koje jedan od bračnih drugova zakonito stekao tijekom trajanja braka ulazi u bračnu stečevinu s izuzetkom:

• imovine stečene nasljeđivanjem
• darovane imovine
• imovine koja s obzirom na njenu prirodu služi osobnim ili profesionalnim potrebama samo jednog bračnog druga.
• imovine vraćene u skladu s propisima o povratu imovine jednom od bračnih drugova koji je vraćenu imovinu posjedovao prije sklapanja braka odnosno kojem je imovina vraćena kao zakonitom nasljedniku prvobitnog vlasnika. (§ 143 Občianskeho zákonníka (OZ) – Civil Code)

2.2. Postoje li pravne pretpostavke za podjelu imovine?

Ne postoje takve zakonske pretpostavke.

2.3. Trebaju li bračni drugovi utvrditi popis imovine? Ako trebaju, kada i na koji način?

Ne postoji odredba koja bi propisivala sastavljanje popisa imovine.

2.4. Tko je odgovoran za upravljanje imovinom? Tko ima pravo raspolagati imovinom? Može li jedan bračni drug upravljati/raspolagati imovinom samostalno ili je potrebna suglasnost drugoga bračnoga druga (npr. u slučaju raspolaganja zajedničkom nekretninom)? Kakav učinak ima izostanak suglasnosti na valjanost pravnog posla i prigovor prema trećoj osobi?

Oba bračna druga mogu koristiti imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu ako nisu odredili drugačije.

Nadalje, bračni drugovi dijele sve troškove nastale u vezi bračne stečevine kao i njenog korištenja ili održavanja (§ 144 OZ). Ako je samo jedan od bračnih drugova podmirivao troškove iz svoje vlastite imovine, on/ona može tijekom diobe bračne stečevine zahtijevati naknadu troškova.

Ako se bračni drugovi ne mogu sporazumjeti oko načina korištenja zajedničke imovine ili oko namirenja troškova u vezi te imovine, svaki od bračnih drugova se može obratiti sudu radi rješavanja spora. Uobičajena pitanja u vezi bračne stečevine rješava bilo koji od bračnih drugova. Pojam „uobičajena pitanja“ nije definiran u Građanskom zakoniku tako da se u obzir moraju uzeti pravna praksa kao i okolnosti određenog slučaja. Prema pravnoj praksi, na primjer, sklapanje ugovora o najmu, kupoprodaja nekretnina ili neke druge vrijedne imovine ne predstavljaju uobičajena pitanja. U ostalim je pitanjima potrebna suglasnost oba bračna druga. U protivnom, pravni posao postaje ništetan ako se drugi bračni drug ili osoba na koju je pravni posao naslovljen pozove na ništetnost.

2.5. Jesu li pravni poslovi jednog bračnog druga obvezujući i za drugoga?

Pravne poslove koji obuhvaćaju bračnu stečevinu, a tiču se uobičajenih pitanja može sklapati bilo koji od bračnih drugova, a oba bračna druga odgovaraju za njih zajedno i pojedinačno.

2.6. Tko je odgovoran za dugove nastale za vrijeme trajanja braka? Iz koje imovine vjerovnici mogu namiriti svoja potraživanja?

U odnosu na pravne poslove koji se odnose na bračnu stečevinu, oba bračna druga imaju pravo na iste te za njih odgovaraju zajedno i pojedinačno (§ 145 ods.2 OZ). Na primjer, svaki je bračni drug dužan platiti puni iznos duga koji se odnosi na bračnu stečevinu, a vjerovnik ima pravo potraživati dug od oba bračna druga , bilo pojedinačno bilo zajedno. Izvan područja bračne stečevine, bračni drugovi djeluju neovisno Zakon dopušta da se potraživanje vjerovnika jednog od bračnih drugova, nastalo tijekom braka, namiri iz bračne stečevine tijekom tijekom ovršnog postupka. Nakon diobe bračne stečevine, svaki od bračnih drugova je dužan nadoknaditi sve ono iz bračne stečevine što je bilo korišteno za njegovu/njenu vlastitu imovinu (§ 150 OZ) (vidi 5.1).

3.1. Koje odredbe mogu biti promijenjene bračnim ugovorom, a koje ne? Kakvo uređenje imovinskopravnih odnosa mogu odabrati?

Nakon sklapanja braka, bračni drugovi se mogu dogovoriti oko proširenja ili smanjenja zakonom propisane bračne stečevine.

Proširenje znači da se bračni drugovi mogu dogovoriti oko toga da u bračnu stečevinu također uđe i imovina koja bi inače spadala u zasebnu imovinu bračnih drugova (na primjer, imovina koja je darovana, naslijeđena ili dobivena kao zamjena za imovinu stečenu prije sklapanja braka). Smanjenje znači da se bračni drugovi mogu dogovoriti oko toga da se dijelovi bračne stečevine (na primjer, prinosi, naknade i prirast od imovine koja pripada isključivo bračnom drugu) isključuju iz bračne stečevine.

Slično, bračni drugovi se mogu dogovoriti oko upravljanja bračnom stečevinom (§ 143a ods.1 OZ), na primjer, oni mogu odrediti da bračnom stečevinom ili nekom određenom imovinom upravljaju oba bračna druga ili samo jedno od njih dvoje. Kada bračni drug raspolaže imovinom koje je isključena iz zajedničkog upravljanja, drugi bračni drug neće moći osporiti valjanost raspolaganja. Ove preinake zakonskog opsega bračne stečevine primjenjuju se samo na imovinu stečenu nakon što je ugovor sklopljen.

Bračni drugovi se mogu dogovoriti oko odgođene bračne stečevine prema kojoj se bračna stečevina ne uspostavlja sve do prestanka braka. U tom slučaju, ugovorom se ne mijenja opseg bračne stečevine, već vrijeme njenog uspostavljanja. Tijekom trajanja braka, svaki od bračnih drugova stoga stječe isključivo vlasništvo nad imovinom i tek u trenutku prestanka braka sve stvari i prava na vlasništvo stvaraju kompleks bračne stečevine koji se tada rješava.

3.2. Koji su formalni uvjeti i kome se mogu obratiti?

Za sklapanje, izmjene i dopune ili raskid prethodno opisanih bračnih ugovora potrebna je vjerodostojna isprava koju je sastavio javni bilježnik.

3.3. Kada je bračni ugovor zaključen i kada postaje važeći?

Slovačko pravo ne predviđa predbračne ugovore. Bračni se ugovori stoga mogu sklopiti samo nakon sklapanja braka. Ako se ugovor odnosi na nekretninu, ugovor stupa na snagu tek nakon upisa u katastar nekretnina.

3.4. Mogu li bračni drugovi promijeniti važeći bračni ugovor? Ako mogu, pod kojim uvjetima?

Ugovor se može izmijeniti i dopuniti u bilo kojem trenutku tijekom braka. Ugovor s izmjenama i dopunama također mora biti u obliku vjerodostojne isprave koju sastavlja i ovjerava javni bilježnik, da bi bio valjan.

3.5. Može li bračni ugovor, koji je sklopljen tijekom braka, imati retroaktivni učinak prema nacionalnom pravu u vašoj zemlji?

Slovački pravni sustav prepoznaje samo sporazume o produljenju ili smanjenju pravnog bračnog režima. Ti sporazumi nemaju retroaktivni učinak i mogu se zaključiti samo tijekom braka.

U Slovačkoj ne postoje posebni registri bračnih ugovora. Ugovori u obliku vjerodostojne isprave upisuju se u Središnji javnobilježnički registar vjerodostojnih isprava koji se vodi pri Javnobilježničkoj komori Slovačke Republike. Osoba koja posjeduje vjerodostojnu ispravu može provjeriti na web stranici javnobilježničke komore da li je isprava izdana u Slovačkoj Republici kao i ime javnog bilježnika koji ju je sastavio. Sadržaj vjerodostojne isprave nije dostupan.

4.5. Može li se bračni ugovor koji je sklopljen u stranoj državi prema stranom pravu registrirati u vašoj zemlji? Ako da, pod kojim uvjetima ili formalnostima?

Ne postoji registar sporazuma o režimima bračne imovine u Slovačkoj.

5.1. Kako se dijeli imovina (stvarno pravo)?

Ako ne postoji ugovor u kojem se navodi drugačije, prestanak braka također znači i prestanak režima zajednice imovine rezultat čega je dioba bračne stečevine (§ 148 ods.1 OZ). Dioba se odvija na temelju sporazuma između bračnih drugova ili sudskim putem na zahtjev jednog od bračnih drugova. U oba slučaja, potrebno je uzeti u obzir da bračni drugovi imaju jednake udjele. Svaki od bračnih drugova ima pravo potraživati naknadu troškova koje je snosio/la iz vlastite imovine za bračnu stečevinu i obratno, dužan je nadoknaditi ono što je bilo potrošeno iz bračne stečevine za njegovu/njenu vlastitu imovinu. Kod raspodjele bračne stečevine, posebno se u obzir moraju uzeti potrebe maloljetne djece, uz činjenicu kako se svaki od bračnih drugova brinuo o obitelji te kako su doprinosili stjecanju i održavanju bračne stečevine. Pri razmatranju stupnja uloženog truda, u obzir je također potrebno uzeti brigu oko zajedničke djece i upravljanje zajedničkim kućanstvom (§ 150 OZ).

Ako se u roku od tri godine od prestanka režima zajednice imovine ne sklopi ugovor o diobi, a niti jedan od bračnih drugova ne podnese sudu zahtjev za odluku o diobi bračne stečevine, tada se pretpostavlja da pokretna imovina iz bračne stečevine pripada bračnom drugu koji ih koristi za svoje potrebe, za potrebe obitelji ili kućanstva isključivo kao vlasnik. Ostala pokretna i nepokretna imovina jest suvlasništvo bračnih drugova u jednakim dijelovima. Isto vrijedi i za ostala prava na zajedničku imovinu poput prava na zajedničkom depozitu i potraživanjima (§ 149 ods. 4 OZ).

5.2. Tko odgovara za postojeće dugove nakon razvoda/odvajanja?

Istekom neaktivnog trogodišnjeg razdoblja za diobu nastaje zakonska pretpostavka prema kojoj su bivši bračni drugovi obvezni u jednakim udjelima u odnosu na dugove. U slučaju vansudskog sporazuma između bračnih drugova ili sudskog postupka, također se namiruju dugovi nastali tijekom braka, a koji potječu od njihovog zajedničkog upravljanja. Nagodba proizvodi učinke samo između bračnih drugova, a ne u odnosu na treće strane. Stoga, treće strane imaju pravo na potraživanje isplate duga od bilo kojeg od bivših bračnih drugova.

5.3. Ima li jedan bračni drug pravo zahtijevati naknadu razlike?

Svaki od bračnih drugova ima pravo zahtijevati naknadu troškova koje je zbog bračne stečevine imao iz vlastite imovine. Potraživanje se namiruje iz udjela u bračnoj stečevini drugog bračnog druga.

Pri sređivanju bračne stečevine, imovina se dijeli između bračnih drugova u omjerima koji odgovaraju veličini njihovih udjela. Ako je vrijednost imovine dodijeljene bračnom drugu veća od njegovog/njenog udjela bračnoj stečevini, tada je on/ona obvezan/na nadoknaditi drugom bračnom drugu razliku u novcu.

U slučaju smrti jednog od bračnih drugova, pitanje bračne stečevine (koje nije pokrenuto u okviru sudskog postupka) se rješava u okviru ostavinskog postupka koji vodi javni bilježnik kao povjerenik suda.

Nakon što preživjeli bračni drug dobije svoj udio u bračnoj stečevini (obično dobiva polovicu), on/ona također ima pravo nasljeđivanja iz pokojnikove ostavinske mase. Ako preživjeli bračni drug nasljeđuje s potomcima preminuloga (npr. djecom), on/ona dobiva isti udio kao i svako dijete. Ako djece nema, a preživjeli bračni drug nasljeđuje s roditeljima preminuloga, tada on/ona dobiva barem polovicu ostavinske mase.

Ne.

Slovački pravni poredak ne priznaje registrirano ili neregistrirano životno partnerstvo.

U slučaju razvoda, braka koji nije valjan ili utvrđenja postojanja odnosno nepostojanja braka, nadležan je okružni sud okruga u kojem su bračni drugovi imali zadnje zajedničko prebivalište, ako barem jedan od bračnih drugova još uvijek tamo živi. Ako takav sud ne postoji, nadležan je opći sud tuženika, a ako ni takav sud ne postoji, tada je nadležan tužiteljev opći sud (§ 88 Občianskeho súdneho poriadku (OSP) – Zakon o parničnom postupku). Opći sud je sud okruga u kojem građanin ima prebivalište, a ako ga nema, nadležan je sud okruga u kojem građanin boravi.

U vezi rješavanja bračne stečevine bračnih drugova ili druge imovine nakon razvoda ili otkazivanja zajedničkog najma kuće, nadležan je sud koji odlučuje o razvodu. U vezi rješavanja bračnih pitanja, međunarodna jurisdikcija se prepušta slovačkim sudovima, ako je barem jedan od bračnih drugova Slovak. Ako niti jedan od bračnih drugova nije slovački državljanin, jurisdikcija se prepušta slovačkim sudovima:

• ako barem jedan od bračnih drugova tamo prebiva te ako se sudske odluke priznaju u domicilnim državama oba bračna druga.
• ako barem jedan od bračnih drugova prebiva u Slovačkoj Republici dulje vrijeme, ili
• u vezi braka koji nije valjan, ako bračni drugovi tamo žive. (§ 38 ZMPS)