1.1. Koje pravo je mjerodavno kod utvrđivanja imovine bračnih drugova? Koji kriteriji/pravila se koriste za određivanje mjerodavnog prava? Koje se međunarodne konvencije moraju poštivati u odnosu na pojedine države?

Osobne i imovinske odnose uređuju zakoni zemlje čiji su bračni drugovi državljani. Ako su bračni drugovi državljani različitih zemalja, primjenjuju se zakoni zemlje u kojoj imaju trajno prebivalište. Ako nisu državljani iste zemlje i nemaju trajno prebivalište u istoj zemlji, primjenjuju se zakoni zemlje u kojoj su imali zadnje prebivalište. Ako se mjerodavno pravo ne može utvrditi prema ovim pravilima, primjenjuje se pravo zemlje s kojom bračni drugovi imaju najbliže veze (čl.38(1) Zakona o privatnom međunarodnom i postupovnom pravu).

Isto tako, imovinski odnosi između partnera koji žive u izvanbračnoj zajednici uređuju se zakonima zemlje čiji su oboje državljani. Ako nemaju isto državljanstvo, primjenjuje se pravo zemlje u kojoj imaju zajedničko prebivalište.

Ako je bračni par sklopio ugovor u vezi njihove imovine, mjerodavno je ono pravo koje je bilo mjerodavno za njihove imovinske odnose u vrijeme sklapanja ugovora.

Bilateralne konvencije o međunarodnoj pravnoj pomoći koje sadrže sukob zakona o bračnoj stečevini zaključene su s Češkom Republikom, Francuskom, Mađarskom, Mongolijom, Poljskom, Rumunjskom, Ruskom Federacijom i Slovačkom (vidi http://www.mp.gov.si/).

1.2. Imaju li bračni drugovi mogućnost odabira mjerodavnog prava? Ako imaju, po kojim se načelima uređuje izbor (primjerice, odabir prava, formalni zahtjevi, retroaktivnost)?

Bračni drugovi mogu odabrati pravo koje će se primjenjivati na njihove imovinske odnose ako takav odabir dopušta pravo koje je izvorno mjerodavno za njihove imovinske odnose (čl. 39 Zakona o privatnom međunarodnom i postupovnom pravu). Međutim, odabrano pravo neće se primjenjivati ako bi učinak njegove primjene bio protivan javnoj politici Republike Slovenije (čl. 6 Zakona o privatnom međunarodnom i postupovnom pravu). Slovensko pravo ne predviđa mogućnost odabira mjerodavnog prava.

2.1. Opišite opća načela: koja imovina je zajednička (bračna stečevina)? Koja imovina je vlastita imovina bračnog druga?

Zakonski režim bračne stečevine je zajednica imovine koja se temelji na zajedničkom vlasništvu nad imovinom. To je kombinirano s pojedinačnim vlasništvom nad vlastitom imovinom koju je jedan od bračnih drugova posjedovao prije braka ili koju je stekao/la besplatno tijekom braka (npr. darovanjem ili nasljeđivanjem) ili iz posebne imovine (npr. kamata ili plodova).

Temeljem članka 67. slovenskog Obiteljskog zakona zajednička imovina supružnika sastoji se od prava na vlasništvo stečenog radom ili proizišlog iz zajedničke imovine stečene tijekom braka ili zajedničkog života supružnika bez obzira koji supružnik upisan kao vlasnik. Zajednička imovina supružnika također je imovina stečena temeljem i pomoću zajedničke imovine i/ili imovine koja je iz nje proizišla. Ako je potrebno podijeliti imovinu, pretpostavlja se da su udjeli jednaki ako niti jedan supružnik ne dokaže ostvaruje pravo na veći udio. U takvom sporu sud razmatra ne samo prihode svakog supružnika, nego i druge okolnosti kao što su doprinos domaćinstvu, briga o djeci i održavanje zajedničke imovine.

Zasebna imovina svakog supružnika je imovina koju je on/ona stekao prije braka ili besplatno za vrijeme braka (odlomak 1., čl. 77. slovenskog Obiteljskog zakona). Ne dovodeći u pitanje porijeklo ili vrstu stjecanja imovine, zasebna imovina supružnika odnosi se na stvari manje vrijednosti predviđene samo za osobnu uporabu (odlomak 2., čl. 77. slovenskog Obiteljskog zakona).

2.2. Postoje li pravne pretpostavke za podjelu imovine?

Za sve se osobne prihode (uključujući prihod od mirovine) ili primanja bilo koje vrste koja potječu od rada bračnog druga ili dobiti iz zajedničke imovine zakonski pretpostavlja da predstavljaju dio zajedničke imovine. Bračni drug može polagati pravo na svoju vlastitu imovinu samo ako dokaže da ona potječe iz vremena prije sklapanja braka ili da ne potječe od zajedničke imovine.

Pravni okvir imovinskog režima (tj. režim bračne stečevine za zajedničku imovinu i zasebnu imovinu svakog supružnika) primjenjuje se na oba supružnika, osim ako se supružnici ne dogovore o sadržaju imovnskog režima sklapanjem ugovora o imovinsko-pravnim odnosima. U tom slučaju se na njih primjenjuje ugovoreni imovinski režim.

2.3. Trebaju li bračni drugovi utvrditi popis imovine? Ako trebaju, kada i na koji način?

Prema slovenskim zakonima nije potrebno sastaviti popis imovine.

2.4. Tko je odgovoran za upravljanje imovinom? Tko ima pravo raspolagati imovinom? Može li jedan bračni drug upravljati/raspolagati imovinom samostalno ili je potrebna suglasnost drugoga bračnoga druga (npr. u slučaju raspolaganja zajedničkom nekretninom)? Kakav učinak ima izostanak suglasnosti na valjanost pravnog posla i prigovor prema trećoj osobi?

Bračni drugovi upravljaju i koriste zajedničku imovinu zajedno i suglasno, osim ako se nisu dogovorili da jedan bračni drug ima pravo upravljati zajedničkom imovinom i njome raspolagati u korist oba bračna druga. Drugi bračni drug može u bilo kojem trenutku odustati od takvog sporazuma. Ako jedan bračni drug raspolaže zajedničkom imovinom bez potrebne suglasnosti drugoga, ovaj potonji može osporiti pravni posao ako je treća strana u tom pravnom poslu znala odnosno morala znati da je predmetna imovina dio zajedničke imovine. U protivnom, oštećeni bračni drug može samo potraživati nadoknadu od drugog bračnog druga. Bračni drugovi ne mogu pojedinačno raspolagati svojim neutvrđenim udjelom u zajedničkoj imovini, ali mogu samostalno ostvariti pravo vlasništva nad svojom vlastitom imovinom.

2.5. Jesu li pravni poslovi jednog bračnog druga obvezujući i za drugoga?

Pravni poslovi koji se odnose na zajedničku imovinu i svakodnevne obiteljske potrebe, a koje je sklopio samo jedan bračni drug stvaraju zajedničku obvezu te su obvezujući za oba bračna druga. Bračni drugovi odgovaraju za zajedničke obveze zajedno i pojedinačno.

2.6. Tko je odgovoran za dugove nastale za vrijeme trajanja braka? Iz koje imovine vjerovnici mogu namiriti svoja potraživanja?

Oba bračna druga odgovaraju zajedno i pojedinačno za dugove nastale tijekom braka koji se odnose na zajedničku imovinu i troškove braka. Zajednička imovina te, ako ona nije dostatna, vlastita imovina bračnih drugova može se koristiti za namirenje potraživanja vjerovnika. Ako doprinos jednog bračnog druga podmirenju zajedničkih dugova premašuje njegov/njen udio u tim dugovima, on/ona može zahtijevati nadoknadu od drugog bračnog druga. Ako vjerovnici dugova koji obvezuju samo jednog bračnog druga žele povratiti ove dugove iz zajedničke imovine, najprije moraju podnijeti zahtjev sudu za utvrđenje udjela bračnog druga - dužnika u zajedničkoj imovini nakon čega mogu zatražiti povrat duga iz udjela za kojeg je utvrđeno da pripada dužniku.

Ako je dozvoljena prodaja udjela jednog od supružnika u zajedničkom vlasništvu u ovršnom postupku, drugi supružnik ima pravo prvokupa tog udjela po cijeni utvrđenoj sukladno zakonu. U slučaju osobnog bankrota jednog supružnika, sud koji provodi postupak određuje odlukom o provjeri prava isključenja po primitku prijedloga primatelja da udio stečajnog dužnika nad zajedničkim vlasništvom iznosi jednu polovinu, osim ako drugi supružnik ne podnese zahtjev za izuzeće. Ako primatelj procijeni da udio stečajnog dužnika u zajedničkoj imovini iznosi jednu polovinu, primatelj kao zakonski predstavnik stečajnog dužnika mora zatražiti da se utvrdi udio stečajnog dužnika. Drugi supružnik može tijekom postupka osobnog bankrota nad supružnikom zatražiti pravo na izuzeće kako bi dokazao da posjeduje veći udio zajedničke imovine. Ako drugi supružnik to ne učini, smatra se da je iskazao pravo na izuzeće udjela u zajedničkom vlasništvu koji iznosi jednu polovinu u postupku osobnog bankrota.

3.1. Koje odredbe mogu biti promijenjene bračnim ugovorom, a koje ne? Kakvo uređenje imovinskopravnih odnosa mogu odabrati?

Novi slovenski Obiteljski zakon propisuje instituciju ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa. U takvom ugovoru supružnici dogovaraju sadržaj režima bračne stečevine koji se razlikuje od obveznog. Supružnici se mogu jednoglasno dogovoriti i o drugim imovinskim odnosima za vrijeme trajanja braka te u slučaju razvoda. Prije zaključivanja ugovora o imovinsko-pravnim odnosima supružnici se moraju međusobno informirati o svom imovinskom stanju. U suprotnom je ugovor o imovinsko-pravnim odnosima sporan. Ugovorom o imovinsko-pravnim odnosima se također može urediti uzajamna pomoć i uzdržavanje bivših bračnih drugova u slučaju razvoda.

3.2. Koji su formalni uvjeti i kome se mogu obratiti?

Prihvatljivi ugovor između bračnih drugova kao i sve njegove izmjene i dopune moraju biti u obliku vjerodostojne javnobilježničke isprave.

Ugovor o imovinsko-pravnim odnosima supružnika mora se zaključiti u obliku ovršne javnobilježničke isprave. Prije potpisivanja ugovora predviđena je javnobilježnička obveza pojašnjenja, a ugovor se upisuje u upisnik ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa. Ako ugovor o uređenju imovinsko-pravnih odnosa nije valjan, na supružnike se primjenjuje zakonskii propisan imovinski režim. Ako ugovor o uređenju imovinsko-pravnih odnosa nije upisan u upisnik ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa, valjana je pretpostavka u odnosu na treće strane da se zakonski propisan imovinski režim primjenjuje na imovinske odnose supružnika.

3.3. Kada je bračni ugovor zaključen i kada postaje važeći?

Ugovori koji određuju da vlastita imovina potpada pod zajedničku imovinu mogu se sklapati samo tijekom braka.

Primjenjuje se sloboda sklapanja ugovora: ugovorni imovinski režim se primjenjuje na supružnike od datuma zaključivanja ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa, osim ako on ne sadrži drugačiji sporazum. Ugovor o uređenju imovinsko-pravnih odnosa koji potpišu budući supružnici stupa na snagu na dan sklapanja braka ili nakon toga na dan koji odrede budući supružnici u ugovoru o uređenju imovinsko-pravnih odnosa.

3.4. Mogu li bračni drugovi promijeniti važeći bračni ugovor? Ako mogu, pod kojim uvjetima?

Primjenjuje se sloboda sklapanja ugovora: supružnici mogu mijenjati već sklopljeni ugovor o uređenju imovinsko-pravnih odnosa u obliku javnobilježničke isprave, a o toj promjeni je potrebno obavijestiti upisnik ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa.

3.5. Može li bračni ugovor, koji je sklopljen tijekom braka, imati retroaktivni učinak prema nacionalnom pravu u vašoj zemlji?

Člankom 85.Obiteljskog zakonika predviđa se da se režim ugovorne imovine odnosi na bračnog druga od zaključenja ugovora o regulaciji imovinskih odnosa, osim ako u njemu nije drugačije ugovoreno. Ugovor o regulaciji imovinskih odnosa zaključen od strane budućih bračnih drugova stupa na snagu na dan zaključenja braka ili na dan nakon zaključenja braka utvrđen od strane budućih bračnih drugova u ugovoru o reguliranju imovinskih odnosa.

Stoga je moguće ugovoriti da će ugovor stupiti na snagu sa određenim vremenskim odlaganjem, dok sporazum o retroaktivnom važenju ugovora o reguliranju imovinskih odnosa nije moguć.

Ugovor o uređenju imovinsko-pravnih odnosa se upisuje u upisnik ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa koji je računalno upravljana zbirka podataka koju vodi Slovenska komora javnih bilježnika.

4.5. Može li se bračni ugovor koji je sklopljen u stranoj državi prema stranom pravu registrirati u vašoj zemlji? Ako da, pod kojim uvjetima ili formalnostima?

Obiteljski zakon ne predviđa izričito mogućnost stupanja u bračni ugovor (ugovor o reguliranju imovinskih odnosa) zaključen u stranoj državi sukladno sa stranim pravnim ugovorom u registru ugovora o reguliranju imovinskih odnosa. 

Ipak, sukladno s većinskom pozicijom, registracija bi bila moguća ako bi bračni drugovi podnijeli bilježniku u Sloveniji formalnu presliku bilježničkog dokumenta, ovjerenog od strane bilježnika koji je sačinio dokument i preveden na slovenski jezik od strane sudskog tumača.

5.1. Kako se dijeli imovina (stvarno pravo)?

Oba bračna druga imaju pravo podnijeti sudu zahtjev za diobu imovine nakon prestanka (također i tijekom) braka. Diobu također može zatražiti i vjerovnik jednog bračnog druga zbog obveza koje nisu obvezujuće za drugog bračnog druga. U početnoj fazi diobe utvrđuje se zajednička imovina i udjeli bračnih drugova u istoj. Kod diobe zajedničke imovine, udjeli bračnih drugova ne mogu se utvrditi za svaku pojedinu imovinu, već samo udio svakog bračnog druga u ukupnoj imovini. Pretpostavka jednakih udjela u zajedničkoj imovini može se osporiti. Kod takvih sporova sud razmatra sve okolnosti predmeta (posebno dohodak bračnih drugova, potporu koju jedan bračni drug pruža drugome, koji bračni drug ima skrbništvo nad djecom, brigu bračnih drugova o domu i obitelji, troškove bračnih drugova za održavanje zajedničke imovine te bilo koji drugi oblik doprinosa upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine).

Nakon što se utvrde udjeli bračnih drugova , u drugoj se fazi oni mogu dogovoriti o načinu diobe imovine. Za potpuno odvajanje imovine, bračni drugovi mogu birati između fizičke diobe i civilne diobe ili njihove kombinacije. Ako postizanje sporazuma o ovom pitanju nije moguće, sud mora prvo obaviti fizičku diobu u izvanparničnom građanskom postupku, dajući mu prednost pred civilnom diobom u kojem se imovina prodaje, a prihodi dijele. U slučaju fizičke diobe, svaki bračni drug dobiva, unutar granica svoga udjela, imovinu za koju dokaže da za nju ima jači zakoniti interes. Bračni drug dobiva imovinu koja služi njegovoj/njenoj profesiji ili drugim aktivnostima i koje mu/njoj omogućuju da zaradi plaću ili služi isključivo za njegovu/njenu osobnu upotrebu te nije njegova/njena vlastita imovina.

5.2. Tko odgovara za postojeće dugove nakon razvoda/odvajanja?

Bračni drugovi su i nakon razvoda zajedno i pojedinačno odgovorni za njihove zajedničke dugove sve do diobe zajedničke imovine kada je potrebno također razdvojiti i dugove. Ako do toga ne dođe, bračni drugovi ostaju zajedno i pojedinačno odgovorni.

5.3. Ima li jedan bračni drug pravo zahtijevati naknadu razlike?

Ako vrijednost vlastite imovine bračnog druga , koja je korištena za podmirenje dugova, premašuje njegov/njen udio u tim dugovima, on/ona mogu podnijeti zahtjev za naknadu troškova od drugoga bračnog druga.

Nakon smrti jednog bračnog druga zajednička imovina se dijeli u jednake dijelove, a udio preminuloga bračnog drug postaje dio njegove/njene ostavinske mase. Nasljednici ili preživjeli bračni drug imaju pravo zatražiti od suda da odredi drugačiji omjer udjela. Nakon provedene diobe, preživjeli bračni drug nasljeđuje prema prvom ili drugom nasljednom redu. U prvom nasljednom redu preživjeli bračni drug nasljeđuje zajedno s djecom preminuloga, a nasljedstvo se dijeli na jednake dijelove. Ako je preminuli bračni drug nadživio djecu, njegov/njen bračni drug nasljeđuje u drugom nasljednom redu zajedno s roditeljima preminuloga te dobiva polovicu nasljedstva.

Ne.

Izvanbračna zajednica se definira kao dugotrajni odnos sličan bračnom odnosu između dvoje heteroseksualnih partnera koji se se mogli vjenčati da su to željeli. To znači da za njihov brak ne smiju postojati nikakve zakonske prepreke. Imovinski režim za partnere u izvanbračnoj zajednici jednak je imovinskom režimu za bračne drugove. Tako se zajednička imovina formira na isti način kao i za vjenčane parove. Registracija nije moguća za heteroseksualne parove. Kako je gotovo nemoguće odrediti kada odnos postaje dugoročan, sva imovina stečena nakon što su partneri počeli živjeti zajedno predstavlja zajedničku imovinu u slučajevima kada ne bi postojale zapreke njihovom braku.

Homoseksualni parovi mogu sklopiti registrirano životno partnerstvo koje ima iste posljedica za imovinske odnose partnera kao i brak (Zakon o registraciji istospolnog građanskog partnerstva).

U skladu s općim pravilima o nadležnosti, slovenski sudovi imaju međunarodnu nadležnost za sporove u vezi bračne stečevine ako tuženik ima stalno prebivalište u Republici Sloveniji. Ako tuženik nema stalno prebivalište ni u nekoj drugoj zemlji, nadležnost se također može temeljiti na njegovom/njenom privremenom prebivalištu u Sloveniji (čl.48 Zakona o privatnom međunarodnom i postupovnom pravu). Ako se sporovi zbog bračne stečevine tiču imovine koja se nalazi u Republici Sloveniji, nadležan je slovenski sud čak i ako tuženik nema prebivalište u Republici Sloveniji. Ako se većina imovine nalazi u Republici Sloveniji , a ostatak u inozemstvu , sud može odlučivati o imovini koja se nalazi u inozemstvu samo ako odlučuje o imovini koja se nalazi u Republici Sloveniji i samo ako tuženik na to pristane(čl. 67 Zakona o privatnom međunarodnom i postupovnom pravu).